SARA NIKOLIĆ

KONJ, 2013.
terakota, metal, 57x45x20.


Inventivnim  kombinovanje materijala – livene terakote i metala u seriji skulpura konja u  pokretu, Sara Nikolić uobličava  svoj likovno-jezički i estetski prosede.

Koristeći neku vrstu kolažnog pristupa, spaja fragmente livene terakote  i različitih profila metala - perforiranih plehova, šipki, žice, koje zatim znalački, vari, kuje, brusi, patinira, da dobijenom formom, pokrenutošću mase, tonusom mišića, gipkošću zglobova, sugeriše snagu, energiju, eleganciju pokreta i karakter ove plemenite životinje. Ekspresivnost metalne konstrukcije u sadejstvu sa patiniranim površinama livene terakote naglašava onu  toplinu  koju predstava konja i sugeriše kod posmatrača.

Sara Nikolic je rođena 1988. godine u Majdanpeku. Diplomirala 2012. godine, Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu, na odseku primenjeno vajarstvo u klasi redovnog profesora Dragoljuba Dimitrijevića.

Član ULUPUDS-a od 2012. godine.

Na kolektivnim,žiriranim izložbama izlaže od 2010.g

Samostalne izlozbe:
“Ambivalentnost”, izložba skulptura i crteža Sare Nikolić i Stefana Sranković-Perića, galerija Dečjeg kulturnog centra, Beograd, 2013 i galerija Centra za kulturu Majdanpek, 2013.
“Nas troje”, izložba skulptura i asamblaža Vuka Ljubisavljevića, Sare Nikolić i Stefana Stanković-Perića, Ustanova kulture “Parobrod”, Beograd, 2013.
Učesnik Umetničke kolonije unikatnog nakita “Majdanart“, Majdanpek, 2010. i 2012.
Učesnik “OUTSIDE PROJECT-a” u Firenci 2010.

Nagrade:
Diploma za visoki umetnički domet na izložbi “Diploma 2012”, koju je dodelio ULUPUDS.
Septembarska nagrada za oblast umetnosti opštine Majdanpek.

 

PREPORUČUJE
VERA VITOROVIĆ, istoričar umetnosti

 

BOJAN KRSTIĆ

NIKA,  2013.god.
mermer, 50 x 10 x 7 cm.

Sublimаcijom znаnjа i duhа, tehnologije i veštine skulptorа nаjmlаđe generаcije Bojаnа Krstićа, definisаnа je kаmernа skulpturа „Nikа“. Nаstаlа u okviru nevelikog opusа rаfinirаno stilizovаnih ženskih figurinа reаlizovаnih u mermeru, potvrđuje аutorovo duboko poštovаnje i rаzumevаnje svojstаvа i strukture mаterijаlа - mogućnost polirаnjа površine dа emаnirа svetlost, prefinjenu obrаdu dа tek nаgovesti delikаtne, meke, prelаze svetlа u senku.  Lineаrni ritmovi, koji prаte imаginаrni pokret, oživljаvаju površinu grаcioznog i čednog oblikа - nаglаšene vertikаle Nike – korpus izduženih i blаgo pokrenutih obrisа sа diskretnim nаznаkаmа ženskih аtributа.

Bojаn Krstić (1984) diplomirаo  2009. nа odseku Primenjeno vаjаrstvo nа Fаkultetu primenjenih umetnosti u Beogrаdu.

Člаn je ULUS-а i ULUPUDS-а.

Tokom studijа i kаo diplomirаni vаjаr učestvovаo je nа brojnim kolektivnim izložbаmа u zemlji i inostrаnstvu ( Beč, Atinа)

Priredio je 2009.sаmostаlnu izložbu pod nаzivom „Ptice“ u Gаleriji „Stаrа kаpetаnijа“, Zemun.

Dobitnik nаgrаde zа skulpturu Fаkultetа primenjenih umetnosti kаo i Pohvаle žirijа Fondа princeze Olivere zа portret princeze  Olivere.

Skulpture u jаvnom prostoru postаvljene su u Soko Bаnji ( „Soko“ i „Kompozicijа 13“) i u Đаvoljoj vаroši ( „Mlаdа i  mlаdoženjа“)   

PREPORUČUJE
VERA VITOROVIĆ, istoričar umetnosti

 

IVAN RADOVIĆ
(Vršac, 1894 – Beograd, 1973)

 


Ležeći ženski akt
Ulje na platnu       
43x62 cm

Studirao na Umetničkoj akademiji u Budimpešti, boravio u Pragu, Veneciji, Minhenu, Beču i Parizu, zatim u Somboru, a od 1927. u Beogradu. Prošao je kroz nekoliko slikarskih faza: ekspresionizam, konstruktivizam, kubizam sa elementima apstrakcije, neoklasicizam, novi realizam, “primitivizam”, koloristički ekspresionizam i poetski realizam. U trećoj deceniji bio je među najznačajnijim jugoslovenskim predstavnicima medija crteža, a u sledećoj je među vodećim zastupnicima estetike kolorističkog ekspresionizma. “Bio je opijen bojama”, kako se za njega govorilo, i to se vrlo dobro vidi na ovoj slici nastaloj u fazi kada je naslikao najbolje slike – neke od remek dela srpske međuratne umetnosti bilo da je slikao portrete, pejzaže ili aktove.

Vedrina Radovićevog kolorita proistekla je ne samo iz njegove estetike već i iz karaktera. Naime, on je bio i teniski šampion i među prvim automobilistima, bonvivan i hedonista, pripadnik više društvene klase, gospodstven i otmeni zabavljač..., bio je, rečju, ukupnim životnim načelima okrenut zadovoljstvima, konzument ovozemaljskih uživanja i nepokolebljivi optimista. Bio je novelista na slikarski način o prirodi i ljudima, što je kao tačnu opasku o delu Ivana Radovića izneo Rastko Petrović.

PREPORUČUJE
JOVAN DESPOTOVIĆ
, istoričar umetnosti

PREDRAG PEĐA NEŠKOVIĆ
(Bijela, 1938)
 

Kuća, 1973.    
Akrilik na platu   
80x60 cm

Završio je Akademiju primenjenih umetnosti u Beogradu 1965. godine u klasi Mihaila Petrova.
Iako je ponikao na talasu nove figuracije beogradskog kruga, kao svojevrsne reakcije na enformel šezdesetih godina, Nešković se odmah izdvojio naglašenom individualnošću  i plastičkim prizorom koji je imao elemente predmetnosti, ali su oni bili u funkciji pop - artističkog ironisanja sveta u kome je prebivao i kome je s entuzijazmom pripadao.

Ova slika je iz perioda Neškovićeve veoma značajne samostalne izložbe, održane 1973. u Kulturnom centru u Beogradu, za koju je predgovor napisao Radomir Konstantinović. Odmah potom izložba je održana u čuvenoj Galeriji Grabovski u Londonu koja je tada bila stecište pop - artista. Tada je do paroksizma u svojim radovima doveo u vezu šund i pravu umetnost koji se tih godina veoma tesno prepliću na istoj vrednosnoj ravni s pojavom novih generacija umetnika. Pisac “Filozifije palanke” zapisao je tom prilikom kako su Neškovićeve slike “simboli metafizike blesavila”. Nimalo nije slučajno što je filozofija palanke na svojevrstan način oslikana atrubutima, a ne formama, pretvarajući ih u besprizorno šarenilo kiča u Neškovićevim radovima. Te osobine sadržane su i u ovam radu.

Peđa Nešković je veoma produktivan slikar. Prošao je kroz mnoge faze, pri čemu je zadržao esenciju svog autentičnog kreativnog jezika. Održao je brojne samostalne i grupne izložbe u zemlji i inostranstvu i stekao veliku popularnost - ne samo u stručnim krugovima, već i kod kolekcionara. Najznačajniju prezentaciju rada imao je 1988. na retrospektivnoj izložbi u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu.

House, 1973
Acrylic on canvas
80 x 60 cm

 

PREPORUČUJE
JOVAN DESPOTOVIĆ
, istoričar umetnosti

ZORAN PAVLOVIĆ
(Skoplje, 1932 – Beograd, 2006)
 

Geneza 1, 1961.
Ulje, kombinovana tehnika na platnu  
100x100 cm

Svestrana priprema Zorana Pavlovića za slikarstvo videla se po tome što je najpre 1950. godine upisao Istoriju umetnosti, da bi potom, kao apsolvent, 1954. upisao i studije slikarstva na Likovnoj akademiji a obe je, zajedno, završio 1959. Kao profesor na Akademiji studentima je najpre predavao Istoriju umetnosti, a zatim je držao i slikarsku klasu. Za to vreme bavio se i  pisanjem likovne kritike i teorijskih tekstova o fenomenima likovnog stvaralaštva – pre svega o boji kao njegovom esencijalnom elementu.

Ova slika je nastala u godini kada je, sa još trojicom slikara, bio predstavljen kao nosilac enformela u srpskom slikarstvu u mladoj generaciji, a koje je na izložbi u Kulturnom centru okupio Lazar Trifunović. Poput drugih učenika, i Pavlović je pokazao određenu specifičnost u tumačenju i praktičnoj delatnosti u toj antislikarskoj estetici. Budući da nije bio zadovoljan isključivo upotrebom sadržaja koji mu je omogućavala slikarska paleta, on je počeo da u radove ’ušiva’ i neslikarske elemente, poput tkanina različitih tekstura, kanapa i dr. Time je postigao određenu strukturalnost dela koja ga je uvela u bezformnu produkciju plastičkog prizora.

Mesto Zorana Pavlovića u srpskom likovnom stvaralaštvu odavno je određeno, gotovo bi se moglo reći – od samih njegovih slikarskih početaka koji su obeleženi ovakvim radovima. Ciklus slika  kome pripada i “Geneza 1” s početka sedme decenije, pokazao se kao jedan od najznačajnijih primera za uočavanje i razumevanje najbitnijih karakteristika slikarskog preokreta nastalog kao reakcija na pozni modernizam koji je polako, ali neizbežno, gubio svoju energiju i kreativne potencijale.

PREPORUČUJE
JOVAN DESPOTOVIĆ
, istoričar umetnosti

 

 


Glasnik
b.g.bojeno drvo, visina 60 cm

Messenger
colored wood, height 60cm

FERENC  KALMAR
(Subotica, 1928)

Ferenc Kalmar, vajar. Rođen 1928. u Subotici gde i danas živi. Skulpturom se bavi od 1947.  Dubljim i plićim rezom umetnik postiže dinamiku zatvorenih i otvorenih, oštrih i zaobljenih formi. Boja gotovo uvek prati razvoj volumena bilo da se radi o bujnom grananju ili suptilno stilizovanim i jednostavnim formama. Spoj skulporalnog i pikturalnog svedoči o umetnikovoj slojevitosti i snažnoj ekspresiji, tome dodatno pomažu prirodno «raspukle» forme i gotovo fovistički, razuzdani kolorit. Dobitnik je mnogobrojnih domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada za izložena dela.

PREPORUČUJE
NINA KRSTIĆ, istoričar umetnosti


 

Apokaliptična opsesija, 1994.god.
tuš na papiru, 50 h 70 cm

Apocalyptic Obsession, 1994.
ink on paper, 50x70cm

VOJISLAV JAKIĆ
(Kavadarzi,1932-Despotovac,2003)

Vojislav Jakić (1932, Kavadarzi, Makedonija - 2003, Despotovac, Srbija) Počev od 1960. uradiće do svoje smrti, marta 2003. godine čitav niz  vrlo originalnih crteža, koji će ga svrstati u svetske klasike art bruta. Snažni linearizam halucinantne, multiplicirane nervature, stvara jedinstvenu atmosferu u kojoj osećamo snažno prisustvo umetnikove čulnosti, agonije. Jedinstvene arabeske,  obiluju optičkim efektima, pozivajući u dubinu ili izvlačeći  formu iz ravne površi. Kao sredstvo kontemplacije, Jakić koristi alegoriju, simbol, metaforu. Najčešće se izražava tušem, flomasterom, ređe koristi boju, pastel ili gvaš. Najveću kolekciju najreprezentativnijih monumentalnih crteža Vojislava Jakića, ima Collection l Art Brut, u Lozani.

PREPORUČUJE
NINA KRSTIĆ, istoričar umetnosti

 


Od sumraka do svitanja, 2003.god.
ulje na kartonu, 110 x 80 cm

From Sunset to Sunrise, 2003.god.
oil on cardboard, 110x80 cm.

PREDRAG MILIĆEVIĆ – BARBERIEN
(Jagodina, 1963)

Predrag Milićević-Berberien, slikar. Rođen 1963. u Jagodini. Slika od 1992. Izražava  se širokim i ekspresivnim potezima četke, gde je vidljiva putanja njegovog primarnog instikta. Sirovim koloritom umetnik postiže gustinu čulnosti koja ukazuje na unutrašnju borbu za primatom - sukob strasti, borba dobra i zla, sve to bez cenzure misli i pokreta. Hitri, snažni, njegovi potezi kistom ostavljaju vidljivom samu ideju u začetku – umetnikove psihologizme. Jedan je od najznačajnijih predstavnika mlađe generacije autsajdera. Član je ULUSA. Više puta nagrađivan za svoja izložena dela u zemlji i inostranstvu.

PREPORUČUJE
NINA KRSTIĆ, istoričar umetnosti

 

KOSTA BOGDANOVIĆ
(Ilidža, 1930)


Poliperspektive, 2009.
klirit,100x70 cm

Rođen je 1930. na Ilidži u Sarajevu. Istoriju umetnosti završio na Filozofskom fakultetu u Beogradu, 1962. godine. Skulpturu je učio u ateljeu Sretena Stojanovića. Samostalno izlaže od 1964. Aktivno učestvuje na likovnoj sceni Srbije kao vajar, istoričar umetnosti i teoretičar vizuelne kulture.
Iz recentne produkcije izvedene u kliritu u okviru likovne kolonije KLIRIT ART,  rad “Poliperspektive“  sintetizuje umetnikova ranija istraživanja linije i njenog energetskog dejstva u okviru dinamičnih  linearnih sklopova. U zavisnosti od svetlosnih prelamanja i tačke percepcije, prizmatični oblici - sugestivni sklopovi preciznih linija  hipnotički uvlače posmatrača u dubinu, u mistično plavo, u eterične predele duha, intonirane senzibilitetom Koste Bogdanovića, artikulisane njegovim kultivisanim osećajem za meru i sklad, koje iskazuje kroz višedecenijski rad kao umetnik i teoretičar umetnosti.

 

PREPORUČUJE
VERA VITOROVIĆ, istoričar umetnost
i

DŽENGIS REDŽEPAGIĆ
(Novi Pazar, 1954)


Kradem ti se u večeri, 2008.
akrilik na platnu, 70x80 cm

Rođen je 1954. u Novom Pazaru. Diplomirao na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Član ULUS-a od 1982. Živi i radi u Novom Pazaru.

Najnoviji ciklus slika “Zvijezda tjera mjeseca" kojima će se predstaviti  likovnoj publici Beograda, Novog Sada i Sarajeva, potvrdjuje punu stvaralačku zrelost slikara Džengisa  Redžepagića.
Na slici "Kradem ti se u večeri" sustižu se sve osobenosti njegovog likovnog iskaza. Pre svega,  istančan osećaj za slikarsku materiju - boju, kojoj umetnik dopušta: da slojevito preplavi platno; da se bojeni oblici rastaču u ekspresivne fluidne mrlje pulsirajući u prirodnom ritmu talasa; da se rafinirani lazurni slojevi  žute i bele boje na intenzivno plavom fonu međusobno potenciraju i u sadejstvu sa kolorističkim akcentima svedenih ornamentalnih oblika  naglase poetičnost atmosfere i kultivisanu likovnost slike.

PREPORUČUJE
VERA VITOROVIĆ, istoričar umetnost
i

 


Stubovi ptice, 2006.god.
terakota

VLADIMIR KOMAD

Vladimir Komad je od svoje prve samostalne izložbe, 1972. do danas, ostao dosledan, prepoznatljiv i posvećen figuraciji. Njegova skulptura često je na granici sa apstraktnim formama odnosno on svoj stil svodi na  snažan, monumentalni izraz koji pleni jezgrovitošću iskaza. U tom kontekstu treba posmatrati i delo “Stubovi - ptice“, inspirisano jednom od autorovih omiljenih tema – pticama. Figure ptica potčinjene su materijalu – terakoti kroz koju se vrlo vešto gradi dinamika poteza i potvrđuje sigurnost u koncepciji motiva. Tom svetu ptica glavnu draž daje Komadovo shvatanje forme i plastike, koji je nezavisno od materijala od koga se skulptura realizuje, analitičko, sintetičko i temperamentno u fakturi.

 

PREPORUČUJE
OLIVERA VUKOTIĆ, istoričar umetnosti

Lešnici, 2007.god.
100x81cm.

VELIZAR KRSTIĆ

Velizar Krstić je izgradio autentičnu likovnu poetiku kroz koju daje svoj analitično-ironični doživljaj sveta oko sebe. Umetnikove senzacije u poslednjem ciklusu „Pre i posle“ svoje konačno uobličenje imaju u «isečcima» iz stvarnog života, poput motiva voća, kolača, galerije (ne)poznatih likova i sl. Do perfekcije verno urađena slika lešnika sa istoimenim nazivom i dinamičnim i skladnim kolorističkim bravurama pravi je poduhvat. Njena sažetost, koncentrisanost i snaga delovanja temelji se na ironiji koju slika  kao takva nameće. Prisustvo linija odnosno njen demarkacioni karakter zajedno sa brojevima, slovima ili rečima ukazuje na postojanje dva paralelna sveta, onog Pre i Posle, odnosno ukazuje na to da umetnikova intelektualna i emocionalna angažovanost utiču na likovno bogatstvo kompozicije.

 

PREPORUČUJE
OLIVERA VUKOTIĆ, istoričar umetnosti

Tri zlatna trougla, 1996.god.
Akrilik na platnu, 90x110 cm.

RADA SELAKOVIĆ

Polazište u stvaralaštvu Rade Selaković jeste konkretna datost koja je vremenom modifikovana u apstraktan likovni izraz, dok je rešavanje plastičnih problema dela postavljeno  kao imperativ u procesu realizacije. Slika „Tri zlatna trougla“, nastala 1996. godine, reprezentuje ovo opredeljenje u kome se kroz sažet i jezgrovit likovni iskaz manifestuje snaga vizuelnog delovanja. Trougao kao simbol trojne prirode svemira (nebo, čovek i zemlja), zajedno sa opozitno postavljenim likovnim situacijama u kojima prisustvo različitih linearnih modusa ističe suptilnu izvedbu dela ali, između ostalog, ukazuje i na simboličku dimenziju kao jedan od primarnih konstitutivnih kompozicionih elemenata.

 

PREPORUČUJE
OLIVERA VUKOTIĆ, istoričar umetnosti

Paralelne priče, 2008.god.
Ulje na platnu, 85x100 cm.

 

MILAN STAŠEVIĆ

Celokupno stvaralaštvo Milana Staševića, a samim tim i sliku „Paralelne priče“, karakteriše prepoznatljiv motivski repertoar koji ujedno predstavlja i idiom njegovog likovnog rukopisa. Vizuelni kodeks se temelji na citatima iz istorije umetnosti, i kroz to sazvežđe različitih tematskih reminiscencija struji plastično osećanje životne sadržine. Veliki broj, na prvi pogled nezavisnih elemenata koji istovremeno poseduju i vizuelnu autonomiju, sliku obogaćuju ne samo semiotički već i na polju likovne ravni. Vrlo bitna gradivna komponenta u Staševićevom delu je i hromatska orkestracija prefinjenog zvuka koja se temelji na sfumatovskim kontrastima koji emaniraju različite metaforičke implikacije.

PREPORUČUJE
OLIVERA VUKOTIĆ, istoričar umetnosti